Mitra Global CMS
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
 

Postovani,  

Web stranica multiplaskleroza.ba je mjesto gdje cete naci sve informacije o samoj bolesti i nacinima lijecenja, medicinskim i alternativnim.                                          Nadamo se da ce postati mjesto na kome ce se oboljeli od MS-e, njihove porodice i svi zainteresovani, rado okupljati, razmjenjivati misljenja, ideje i znanja o ovoj bolesti koja nas sve povezuje.
Stranica je pocela sa radom u julu  2008. i vec od pocetka postojanja je uspjela da ispuni svoj prvobitni cilj. Tome je doprinjela i cinjenica da ova stranica posjeduje ozbiljan i kvalitetan tim urednika i administratora, koji posjeduju znanja i znacajno iskustvo iz oblasti koje uredjuju.

 
 
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
     
O multipli sklerozi Verzija za štampu E-mail

DIJAGNOZA MULTIPLE SKLEROZE
Multipla skleroza (MS) je autoimuno, inflamatorno, demijelinizaciono, hronicno oboljenje centralnog nervnog sistema (CNS-a) sa degenerativnim diseminiranim promjenama bijele mase mozga i kicmene mozdine.U multipla sklerozi, mijelin je greskom napadnut od strane vlastitih celija imunog sistema. Imuni sistem se normalno sastoji od celija koje uklanjaju debris i bore se protiv virusa ili drugih stranih materija. Celije imunog sistema pocinju unistavati mijelin (demijelinizacija), kao da postoji strani uzrocnik koji uzrokuje inflamaciju. Obzirom da je mijelin odgovoran za brzu transmisiju nervnih impulsa, sve dok je svaki nerv pokriven mijelinom, poruke koje se prenose putem nervnih impulsa, zahtijevaju malu kolicinu energije, putuju veoma brzo i stizu korektno na odredjenu destinaciju. Kada dodje do ostecenja mijelina, poruke se ne prenose efikasno.
Transmisija moze da potraje duze, te se pokreti javljaju usporeno ili su nekoordinisani ili dolazi do poremecaja senzibiliteta. U pocetku nervna vlakna mogu biti izlijecena, te mogu imati prvobitni funkciju. Medjutim, sto vrijeme vise prolazi sve veci broj vlakana biva ostecen te moze doci do njihovog potpunog prekida. Kada dodje jednom do prekida nervnog vlakna, njegova funkcija je ireverzibilno izgubljena.
Osnovna patoanatomska promjena u MS  je ognjiste demijelinizacije (plague). Karakteristike ovih lezija su multiplost i razlicita starost. Predilekciona mjesta gdje se plakovi najcesce  javljaju su periventrikularno u i na periferiji cerebralnih girusa. U podrucjima mozga gdje se razvija inflamacija zahvaceno je otprilike milion nervnih vlakana. Kada se inflamacija smiri, na datom mjestu se formira oziljak, plak tj. lezija. Po prisustvu mnogobrojnih oziljaka MS je i dobila ime—multiple sclerosis, sto znaci „mnogobrojni oziljci“.
Klinicki tok Multiple skleroze dijeli se na nekoliko kategorija, prema neuroloskim simptomima i vremenu njihovog razvitka. Klasifikacija u odnosu na tok iz 2000. dijeli bolest na cetiri (4) kategorije: pogorsanje/poboljsanje, sekundarno progresivna MS, primarno progresivna i progresivna MS sa fazama pogorsanja.
Najcesci simptomi i sindromi, koji se srecu kod pacijenata sa MS su: ostecenje vida (akutni opticki neuritis), okulomotorni simptomi (nistagmus, intranuklearna oftalmoplegija, paraliza konjugovanog pogleda), spasticka slabost (gubitak motorne kontrole, prisustvo patoloski pojacanih misicnih refleksa i ekstrenzorskog plantarnog odgovora), cerebralni znaci (poremecaji odrzavanja ravnoteze, intencioni tremor, dismetrija, dysarthria), nestabilnost pokreta glave
I trupa, smetnje senzibiliteta parastezije, bockanja, zickanja, peckanja, a rjedje kao utrnulost. Parastezije mogu biti bolne i iritirajuce, neugodne senzacije, Lhermitteov fenomen.
Javljaju se kongnitivni simptomi, slabost koncentracije, smanjena brzina mentalnog procesiranja i verbalnog ucenja, emocionalna labilnost, depresija, umor, iscrpljenost bolovi, disfunkcije mokracnog mjehura, poremecaji stolice, disfunkcije autonomnog nervnog sistema, seksualna disfunkcija, paroksizmalni sindromi distonicni spazmi, tic douloureux, epizodicne parastezije i epilepticni napadi, afazija, homonimna hemianopsija, apraksija, distonija, facijalne miokimije, mioklonusi razlicitih tipova, te horeoatetoza.
Dijagnoza multiple skleroze implicira pazljivo posmatranje pacijenta u toku vise mjeseci ili cak i godina, prije nego sto se odbace svi alternativni poremecaji i oboljenja i postigne dovoljno povjerenja u dijagnozu MS. Medicina danas ulazi u eru tzv. >>sa agresivnog ratnog tretmana<< , koji pocinje svega nekoliko dana nakon pojave bolesti. Sa stanovista pacijenta, rana dijagnoza je pozeljna, pod uslovom da je tacna, i tada su terapijske opcije dozvoljene. Medjutim, nakon postavljanja dijagnoze MS- a, ne smije prestati kriticno razmisljanje o alternativnim dijagnozama.
Dijagnosticki kriteriji oslanjaju se na klinicke simptome i labaratorijska testiranja.
Klinicki simptomi su veoma varijabilni i kombinovani, a sastoje se od:
motorne slabosti, parastezija, ostecenja vida, nistagmusa, dizartrije, intencionog tremora, ataksije, poremecaja dubokog senzibiliteta, disfunkcija
mokracnog mjehura, parapareze i psihickih promjena u smislu alteracije emocionalnog odgovora. Dijagnosticku teskocu nerijetko predstavlja dugi period latencije (1 do 10 godina ili duze) izmedju manjih inicijalnih simptoma i tezih rekurentnih. U vecini slucajeva inicijalne klinicke manifestacije se u potpunosti ili djelimicno poprave, i nakon varijabilnog intervala, dolazi do pojave istih abnormalnosti ili novih, zavisno od zasicenosti dijela nervnog sistema. U danasnje vrijeme terapija koje modificiraju MS, stavlja se povecani naglasak na preciznu dijagnozu koje se uspostavlja znatno ranije. Ne postoji jedinstven test koji je krucijalan, pa se dijagnoza opsirno uspostavlja na predlozenoj istoriji i neuroloskom pregledu, dosljednim demografskim profilom i labaratorijskim podatcima koji podrzavaju sve to.
Uprkos tome sto sam klinicki kriterij moze biti sasvim dovoljan, vecina pacijenata se podvrgavaju odredjenim paraklinickim testovima da bi iskljucili druge bolesti i povecali uvjerenost da je dijagnoza tacna. Odredjeni opsti dijagnosticki principi pruzaju nam nove smjernice.
Sluzbeni kriteriji dijagnoza: Schummacherov kriterij priznaje MS kao oboljenje bijele supstance koja pogadja mladje osobe u dobi od 10 do 50 godine starosti i koja moze relapsirati ili uznapredovati. Relapsi mogu trajati barem 24 sata, dok postepeno pogorsanje koje cini progresiju bolesti treba biti posmatrano najmanje 6 mjeseci.
Sustina citavog koncepta je postojanje lezija u vremenu i prostoru. Poser kriteriji prave razliku izmedju konacnih i vjerovatnih dijagnostickih kategorija MS-a, koji se mogu potkrijepiti klinicki ili labaratorijski. Prihvatljivo doba za pocetak bolesti je podignuto na 59 godina.
Definicija relapsa je prosirena tako da ukljucuje i kratkotrajne simptome kao sto je Lhermitteov znak ili paroksizimalni napadi, pod uslovom da se ponavljaju nekoliko puta zaredom tokom perioda koji moze trajati danima ili sedmicama. Relapsi mogu biti istorijski, bez medicinske potvrde. Klinicki dokazi zahtijevaju dokumentovane abnormalnosti ustanovljene pregledom, a koje mogu ukljucivati i istorijsku dokumentaciju iz medicinskog kartona. Dijagnoza koju potkrepljuju labaratorijski nalazi potrebuje abnormalnosti cerebro- spinalne tekucine, bilo da su u pitanju IgG oligoklonalni stapici (OCB) ili produkcija IgG intratektalno. Internacionalni
Panel konzorcij za MS (London 2000.) je potvrdio da moraju postojati stvarni dokazi o rasprostiranju u vremenu i prostoru. Napad je definiran kao neuroloska smetnja koja traje 24 ili vise sati i koja se potpuno razlikuje od infekcije ili od pseudno- napada izazvanog metabolickim smetnjama.
Napad takodje mogu sacinjavati visestruki paroksizimalni nastupi koji se javljaju tokom jednog ili vise dana. Dva napada moraju biti razdvojeni s minimalno 30 dana. Ovi novi dijagnosticki kriteriji odredjuju definitivnu MS, mogucu MS ili kategorije bez MS. U paraklinicke testove ulazi MRI, CSF ( cerebrospinalna tekucina) i vizuelno izazvani potencijal (VEP). CSF parametri ukljucuju i preporuku da se koriste senzitivnije metode u odredjivanju OCB.
MRI kriteriji su specifirani da odrede diseminaciju u vremenu i prostoru. Diseminacije u prostoru je preuzeta iz studija Berkhofa i Tintore, a zahtijeva da 3 od 4 kriterija budu zadovoljena: 9 T2 narocito izrazenih lezija na mozgu ili jedna lezija koja pojacava kontrast, najmanje jedna infratentorijalna lezija, najmanje jedna juxtakortikalna lezija, najmanje tri periventrikularne lezije.
Preporuceni CSF poremecaji koji se koriste u dijagnozi MS: IgG OCB stapici jasno razlucivi naspram seruma, izoelektricnost se fokusira zeljenom metodom, povisen IgG index, manje od 50 mononuklearnih WBC/mm3.
Labaratorijska dijagnoza ukljucuje primarne i sekundarne testove. Primarni testovi: nalaz krvi, iskljuciti alternativne dijagnoze, mjesovite dijagnoze, MRI mozga sa ili bez kontrasta, MRI kicmene mozdine sa ili bez kontrasta, analiza cerebrospinalne tekucine. Sekundarni testovi: evocirani potencijali, korisniji je vizuelni EP, somatosenzitivni EP (donji ekstremiteti), urodinamika (dokumentirani neurogenski mokracni mjehur), ultrazvuk mokracnog mjehura (preostala praznina), cistometrogram, neurokognitivni testovi, autonomni testovi, odgovori osjetljive koze.
Drugi testovi: biopsija koze ili cvorova, biopsija mozga/ leptomeningea, ostale lokacije lakrimalne/ usne / pljuvacne zlijezde, itd. angiografija mozga fluorescein MR angiografija, elektrofiziologija, testovi nervnekondukcije, elektromiografija, rentgen prsnog kosa, hilusna sadenopatija, raznovrsni testovi, Schirmerov test, scintigrafija pljuvacnih zlijezda, SPECT mozga, Kveimov test, skeniranje galijem.
Postoje poremecaji koji ukljucuju bijelu supstancu CNS, koja sadrzi komponente upale i oponasa osobine MS. Danas se ovi poremecaji smatraju dijelom klinickog spektra MS. Veca je vjerovatnoca da neke varijante budu prave forme Ms, dok ostali pokazuju fundametalne razlike kao sto su monofazni sindromi, postinfektivni encefalitis/encefalomijelitis, klinicki izolovani sindromi mozdanog stabla/cerebelluma, i multifokalni sindromi, Devic;ova neuromijelitis optika, Marburg- ova varijanta MS, unilateralne lezije mase (tumefactive MS), Balova koncentricna skleroza, mijeloklasticna difuzna skleroza ( Schilderova bolest), diseminirana subpijalna demijelinizacija.
Posebni akcent u diferencnoj dijagnozi multiple skleroze treba dati na znake pogresne dijagnoze posto 5- 10% pacijenata sa multiplom sklerozom dobije pogresnu dijagnozu.
Odredjeni razvoj dogadjaja povecava rizik postavljanja pogresne dijagnoze. Posto mnoga oboljenja proizvode lezije na mozgu vidljive na MRI koje mogu oponasati multiplu sklerozu, veoma je vazno ne zasnivati dijagnozu samo na MRI nalazima.
Prisustvo odredjenih klinickih karakteristika bi trebalo sugerisati da pacijent nema multipla sklerozu, a ovo je vrlo vjerovatno kako broj atipicnih karakteristika raste. Postoje takodje i atipicne MRI i CSF karakteristike koje mogu  povecati vjerovatnocu
pogresne dijagnoze. To su: uspostavljanje dijagnoze bez ikakvih laboratorijskih testova, dijagnoza multipla skleroze unatoc normalnom neuroloskom pregledu, ne uzimanje u obzir mogucnosti genetskog poremecaja, dijagnoza multipla skleroze unatoc normalnoj CSF, normalnom ili atipicnom MRI i uspostavljanje dijagnoze uprkos atipicnim karakteristikama.


 
   

Pitamo posjetioce...

Da li ste upoznati sa MS-om?
 
 
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
 
Mitra Global CMS  
JoomlaMarket.de Professional Joomla Templates Club JoomlaMarket.de Professional Joomla Templates Club JoomlaMarket.de Professional Joomla Templates Club
  Advertisement
 
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS
   
Mitra Global CMS Mitra Global CMS Mitra Global CMS